NAŠE NEMOGUĆE
PRIČE

Sportaši koji nas nadahnjuju
da ustrajemo

Ove nadahnjujuće priče na pokazuju što je moguće kada pomičemo granice ljuske mobilnosti.

Andrea Eskau - Para-skijaška trkačica

Andrea Eskau drži svoje štapove za nordijsko skijanje i gleda u kameru u svom crvenom trkaćem odijelu.
ROĐENA

21. ožujka 1971.

RODNI GRAD

Apolda, Njemačka

SPORT

Biciklizam, paraolimpijsko skijaško trčanje

PARAOLIMPIJSKE IGRE

2008, 2012, 2016
ZIMSKE PARALIMPIJSKE IGRE
2010, 2014

POSTIĆI NEMOGUĆE

Bavljenje para-sportovima je za Andreu možda došlo zbog nužde, ali ubrzo je ova moćna Njemica postala dominantna sila na paraolimpijskoj sceni u ljetnim i zimskim sportovima. Prvo se okušala u košarci u kolicima, a zatim proširila svoje vještine na paraolimpijsko skijaško trčanje, para-biatlon, utrke u kolicima i utrke u biciklima s ručnim pogonom.

Do danas je Andrea osvojila 37 medalja na svjetskim prvenstvima, te je 27-erostruka svjetska prvakinja u biciklizmu, para-biatlonu i para-skijaškom trčanju.

"Žrtva i trud koji treba uložiti [u osvajanje zlatne paraolimpijske medalje] je doista nevjerojatan i tako smo ponosni što smo mali dio Andreine ekipe."
– Toyotin TMG inženjer

/

Ovojila sam puno, puno medalja, ali moje najveće postignuće kao sportašice je pošteno natjecanje. Vjerujem da je to jako, jako važno.

Nadahnuta Andreinom neumornom odlučnošću savladavanja prepreka, Toyota joj se obratila 2012. godine radi pokretanja suradnje. Usredotočivši se na udobnost i brzinu, usko smo surađivali s Andreom kako bismo izradili lagana rješenja po mjeri, od ugljičnih vlakana, za njen bicikl i saonice kojima će ova zvijezda sporta postati još konkurentnija na Paraolimpijskim igrama.

Lauren Woolstencroft - Para-alpska skijašica

ROĐENA

24. studenog 1981.

RODNI GRAD

Banff, Alberta, Kanada

SPORT

Para-alpsko skijanje

PARAOLIMPIJSKE IGRE

2002, 2006, 2010

POSTIĆI NEMOGUĆE

Lauren je rođena bez podlaktice lijeve ruke, kao i bez obje potkoljenice, ali niti to nije zaustavilo njenu strast prema sportu. Počela je skijati za zabavu vikendom s ocem, zaljubljenikom u skijanje, a poslije je skijanje preraslo u strasno zanimanje. Unatoč velikim ograničenjima i preprekama, Lauren se počela natjecati za para-skijašku ekipu Alberte kada je imala 14 godina.

“Kada sam tek počela s natjecanjima, bila sam uvjerena da je osvajanje najviše stepenice na postolju nemoguće. Međutim, kroz godine treninga i napornog rada - uz odličnu ekipu iza mene - uspjela sam to pretvoriti u deset medalja na Paraolimpijskim igrama.”

Kada bih mogla jednom riječju opisati moje putovanje na Paraolimpijskim igrama, to bi bila odlučnost.

Lauren se je nastavila boriti s onime što je izgledalo nemoguće, jednu po jednu strminu. Natječući se za kanadsku para-skijašku reprezentaciju, Lauren je postala jedna od najuspješnijih para-alpskih skijašica na svijetu, osvojivši deset medalja - osam zlatnih te po jednu srebrnu i brončanu - na Paraolimpijskim igrama 2002. godine u Salt Lake Cityju za kanadsku reprezentaciju.

Kada je objavila svoj završetak karijere 2010. godine, Lauren je izjavila da je željela biti zapamćena kao sportašica koja se suočila s preprekama i savladala ih kako bi postigla uspjeh.

Han Min-Su - Igrač para-hokeja na ledu

ROĐEN

3. lipnja 1970.

RODNI GRAD

Seoul, južna Koreja

SPORT

Para-hokej na ledu

ZIMSKE PARAOLIMPIJSKE IGRE

2010, 2014

POSTIĆI NEMOGUĆE

S dvadeset i tri godine i reumatoidnim artritisom u obje noge, Han je odlučio popeti se na planinu visoku 1.708 metara. Nakon što je, 17 sati kasnije, došao do vrha, osjetio je navalu hrabrosti koja će mu biti potrebna da životne prepreke pretvori u mogućnosti.

Kada je Hanova lijeva noga bila amputirana, sedam godina kasnije, nakon što mu je dijagnosticiran osteomijelitis, Han se prisjetio tog trenutka trijumfa na vrhu planine i odlučio neumorno raditi na ostvarenju svog životnog sna - da postane sportaš svjetske klase.

Teško je… postaviti cilj, pripremiti se za ostvarenje cilja i sav znoj koji ide uz to. Tada se osjećam živim i tada sam sretan što igram hokej.

Han se je počeo natjecati u para-dizanju utega, košarci u kolicima i ragbiju u kolicima - sve to na nacionalnoj razini u Republici Koreji - ali tek je na ledu Han osjetio da se nalazi na svom terenu. Nekoliko godina kasnije, Han je blistao kao superzvijezda Zimskih paraolimpijskih igara u Vancouveru 2012. godine. Nakon toga, Han će dosegnuti novi vrhunac na domaćem ledu prilikom Zimskih paraolimpijskih igara 2018. u južnoj Koreji.

Michael Milton - Para-alpski skijaš

ROĐEN

21. ožujka 1973.

RODNI GRAD

Canberra, Australija

SPORT

Para-alpsko skijanje i biciklizam

PARAOLIMPIJSKE IGRE

2008
ZIMSKE PARAOLIMPIJSKE IGRE
1988, 1992, 1994, 2002, 2006

POSTIĆI NEMOGUĆE

Čim je Michael naučio hodati, počeo je trčati. Njegova obitelj zaljubljena u skijanje redovito je išla na izlete na planine u blizini Canberre gdje je postao ovisnik o uzbuđenjima koja pruža jurnjava niz strmine.

Kada je Michael imao devet godina, dijagnosticiran mu je rak kostiju i amputirana mu je noga iznad koljena. Nakon nekoliko teških godina oporavka i ponovnog učenja hodanja, jedanaestogodišnji Michael je bio spreman ponovno istraživati granice svojih fizičkih sposobnosti kroz sport.

Kretanje je za mene istraživanje, upijanje iskustva svijeta u najvećoj mjeri u kojoj mogu.

Cijeloživotna posvećenost i upornost u treningu izgradila je Michaela u najuspješnijeg australskog paraolimpijskog sportaša na Zimskim paraolimpijskim igrama. Michael se, osim toga, natječe i u para-atletici, brdskom biciklizmu i para-triatlonu. “Ne volim gledati na stvari kao na nemoguće. Za mene, život se sastoji u ispitivanju mojih ograničenja i otkrivanju onoga što je moguće.”

Nadahnuta Michaelovom pričom, Toyota Australia je počela suradnju s ovim paraolimpijcem 2002. godine pa je ovaj višestruko nadareni sportaš postao službeni ambasador Toyote 2007. godine. Toyota s ponosom podržava Michaela i veseli se njegovim budućim poduhvatima.

Seun Adigun - Sprint / bob

ROĐENA

3. siječnja 1987.

RODNI GRAD

Chicago, Illinois, SAD

SPORT

Atletika i bob

OLIMPIJSKE IGRE

2012 (za Nigeriju)

POSTIĆI NEMOGUĆE

U srednjoj školi, ova nigerijsko-američka sportašica je poznata po svojim sprinterskim i preponaškim sposobnostima, ali Seun je živjela s srčanom bolešću zvanom AV nodalna kružna tahikardija zbog koje naporne aktivnosti mogu biti opasne. Odlučna u tome da ostvari svoj potencijal i umiri strahove svojih voljenih, Seun je otišla na operaciju kojom je uklonjen višak tkiva sa srca. Nakon oporavka od operacije vratila se stalnom režimu treninga.

Svaki dan otvaram nova vrata i pokušavam razumjeti što to stvarno znači definirati nemoguće.

Seun je pokazala svijetu kako blistava može biti kada je stigla na Olimpijske igre u London 2012. i trčala 100 m s preponama za Nigeriju. Kada su Olimpijske igre završile i natjecateljski naboj splasnuo, Seun je uočila da su mnogi njeni prijatelji skrenuli svoju pozornost na utrke boba i dolazeće Zimske olimpijske igre 2018. Seun je shvatila da niti jedna afrička država nema ekipu u bobu. To je jako zainteresiralo ovu svestranu sportašicu.

Ulažući trud u to da u Nigeriju dovede sasvim novi sport, pomažući istovremeno izgradnji uloge žena u globalnom sportu, Seun je pozvala bivše sprintere da se priključe njenoj ekipi boba. U studenom 2017. Seun i njena ekipa su se kvalificirale kao prva ikada posada boba iz neke afričke države na Zimske olimpijske igre.

“Mobilnost za mene znači održavanje zdravlja. Znači moći se kretati na način na koji održavate svoje mentalno, fizičko, emocionalno i duhovno zdravlje.”

Tatyana McFadden - Para-sportašica

ROĐENA

21. travnja 1989.

PREBIVALIŠTE

Clarksville, Maryland, SAD

SPORT

Para-atletika i para-skijaško trčanje

PARAOLIMPIJSKE IGRE

2004, 2008, 2012, 2016
ZIMSKE PARAOLIMPIJSKE IGRE
2014

POSTIĆI NEMOGUĆE

Tatyana je rođena u Sankt Petersburgu s dijagnozom spina bifida, stanjem koje ju je paraliziralo od struka naniže. Prve godine života provela je u sirotištu, vukući se rukama po tlu.

Nakon što je, sa šest godina, došla sa svojim posvojiteljima u SAD, Tatyana je počela iskušavati različite sportove kako bi ojačala svoje mišiće nakon operacije kralježnice. U 8. razredu Tatyana je odlučila jednog dana postati paraolimpijska prvakinja.

Međutim, unatoč velikim naporima, Tatyani i dalje nisu dopuštali natjecati se protiv svojih vršnjaka u srednjoj školi. Kao svoj odgovor na takav pristup, ova mlada sportašica je postala aktivistica i pomogla je u donošenju zakona koji propisuje školama da daju učenicima s invaliditetom jednake mogućnosti da se natječu u sportovima s učenicima drugih škola.

Riječ nemoguće... meni ona zapravo ne znači ništa jer sam uvijek pronalazila načine da učinim stvari mogućima.

Od 2004. Tatyana je nezaobilazna na Paraolimpijskim igrama, u utrkama na kratke i na duge staze, osvojivši sedam zlatnih, šest srebrnih i tri brončane medalje za reprezentaciju SAD. Osim toga je pobijedila na maratonima u Bostonu, Chicagu, Londonu i New Yorku i tako postala prva osoba, s invaliditetom ili bez njega, koja je u jednoj godini pobijedila na sva četiri velika maratona.

Godine 2014. Tatyana se vratila u svoju rodnu zemlju kako bi se natjecala u para-skijaškom trčanju na Zimskim paraolimpijskim igrama 2014. u Sočiju. Na tom mjestu iz njene prošlosti, Tatyana se podsjetila na to što je sve ostvarila dok je s ponosom primala srebrnu medalju.

Rami Anis - Plivač

ROĐEN

18. ožujka 1991.

RODNI GRAD/PREBIVALIŠTE

Aleppo, Sirija; trenutno boravi u Eeklu, u Belgiji

SPORT

Plivanje

OLIMPIJSKE IGRE

2016

POSTIĆI NEMOGUĆE

Godine 2015., nakon četiri godine izbjeglištva u Turskoj, sirijski plivač Rami je odlučio zaputiti se u Europu kako bi nastavio hvatati svoj olimpijski san. Ovaj mladi čovjek je savladao opasne vode Sredozemnog mora u čamcu na napuhavanje, dočepavši se kopna na jednom grčkom otoku. Otamo se zaputio na opasno putovanje koje ga je dovelo u Belgiju gdje je dobio azil.

Konačno, nakon svoje epske odiseje do Europe, Ramijev olimpijski san je bio na dohvat ruke. Ovaj sirijski plivač je 2016., zajedno s još deset hrabrih sportaša, hodao iza zastave Međunarodnog olimpijskog odbora pod kojom su nastupali članovi Izbjegličkog olimpijskog tima na svečanosti otvaranja u Brazilu. Rami je završio svoje prve Olimpijske igre postigavši najbolji osobni rezultat od 54,25 sekundi na 100 m slobodno.

Za mene su Olimpijske igre moj san, a selo je moj dom.

“Moja poruka svim izbjeglicama u svijetu: I kada vam je život težak, ostavite to iza sebe i pokušajte dosegnuti svoje snove.”

Rami ostvaruje svoje vlastite snove donoseći istovremeno nadu milijunima ljudi u cijelom svijetu koji su trenutno izvan svojih domova zbog siromaštva i rata.

Tyrone Pillay - Sportaš s invaliditetom

ROĐEN

1. svibnja 1980.

RODNI GRAD

Durban, Južna Afrika

SPORT

Para-atletika

PARAOLIMPIJSKE IGRE

2016

POSTIĆI NEMOGUĆE

Tyrone je uvijek sanjao o tome da postane odličan sportaš. Sanjao je o tome da jednog dana igra kriket za Južnu Afriku i vjerovao da je za to predodređen. Igrao je preko 14 godina prije nego je shvatio da, zbog svog invaliditeta, nikada neće ostvariti svoj san igranja kriketa za Južnu Afriku. I, kako je odrastao i prilagodio se svojoj protezi umjesto lijevog stopala, Tyrone je postajao sve uvjereniji da niti olimpijska veličina za njega nije dohvatljiva. Svejedno, svaki slobodni trenutak nakon rada u Toyota S.A. i vikendima, uživao je u sportskim aktivnostima s prijateljima i kolegama.

Kasnije su, gledajući bacanje kugle na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 2008., Tyroneovi snovi iznenada oživjeli; gledao je snažne i visoke sportaše, građe slične njegovoj, kako se natječu na svjetskoj razini. To je bio trenutak u kojem je Tyrone znao da mu je mjesto na tom paraolimpijskom borilištu i da je vrijeme da se prihvati posla.

Samo osam godina nakon što je gledao Paraolimpijske igre u Pekingu, Tyrone je stupio na borilište u Riju kako bi se natjecao u bacanju kugle za reprezentaciju Južne Afrike. Na svojim prvim Paraolimpijskim igrama Tyrone je ponosno osvojio brončanu medalju za svoju zemlju.

Moja nemogućnost bi bila ostaviti nasljeđe sljedećem naraštaju sportaša; pokušati stvoriti svijet u kojem je granica između sportaša bez invaliditeta i onih s njim nevidljiva.

Brad Snyder - Para-plivač

ROĐEN

29. veljače 1984.

RODNI GRAD

Reno, Nevada, SAD

SPORT

Para-plivanje

PARAOLIMPIJSKE IGRE

2012, 2016

POSTIĆI NEMOGUĆE

U vodi se Brad Snyder osjeća najslobodnije. Naučio je plivati na Floridi, još kao malo dijete i počeo se natjecati s 11 godina. Kasnije je Brad postao kapetan svoje plivačke momčadi na Pomorskoj akademiji SAD-a.

“Mislim da je život bez vida, život u sljepoći, život u mraku to što nam je izgledalo nemoguće u tjednima nakon što sam doživio ozljedu...na Paraolimpijskim igrama sam otkrio da, iako ne mogu vidjeti, ipak postoji cijeli svijet toga što sam u stanju napraviti.”

Kada se ozlijeđeni Brad vratio kući iz Afganistana, morao je naučiti snalaziti se u mraku. Njegova je obitelj ostala uz njega, pomažući ovom, nekada čvrstom vojniku, u izvršavanju jednostavnih zadataka kao što su jedenje, oblačenje i pronalaženje kupaonice.

Želim da [moja priča] izađe u atmosferu i nadahne sljedeći naraštaj sportaša da sanjaju o tome da se popnu na postolje na Paraolimpijskim igrama.

Nakon samo nekoliko mjeseci oporavka, Brad je odlučio vratiti se u vodu koja mu je bila tako poznata. Točno na prvu godišnjicu ranjavanja na dužnosti, zbog kojeg je izgubio vid, ponosno je stajao na postolju na Paraolimpijskim igrama i primao zlato za reprezentaciju SAD. Među potpuno slijepim plivačima, Brad trenutno drži svjetski rekord na 100 m slobodnim stilom.

Danas Brad ima novi cilj: okušati se u drugom sportu i natjecati se na Paratriatlonu u Tokiju 2020.

Lucy Ogechukwu-Ejike - Paraolimpijska dizačica utega

 Lucy Ogechukwu Ejike se odmara između ponavljanja tijekom treninga.
ROĐENA

16. listopada 1977.

RODNI GRAD

Enugu, Nigerija

SPORT

Para-dizanje utega

PARAOLIMPIJSKE IGRE

2000, 2004, 2008, 2012, 2016

POSTIĆI NEMOGUĆE

Kada se Lucy preselila iz svog rodnog grada Enugu u skupni dom za osobe s invaliditetom, otkrila je cijeli svijet prilika koje joj se nude, uključujući sport za osobe s invaliditetom. Posebno se zainteresirala za dizanje utega - oblik natjecanja u kojem može sudjelovati i u invalidskim kolicima.

Nedugo prije Paraolimpijskih igara u Sydneyu 2000. Lucy je započela s napornim režimom treninga za dizanje utega. Te je godine - u prvoj godini natjecanja - osvojila srebrnu medalju za Nigeriju. Samo nekoliko godina kasnije, natječući se u istoj težinskoj skupini na Paraolimpijskim igrama u Ateni 2004., Lucy je dva puta srušila svjetski paraolimpijski rekord u dizanju utega na putu do osvajanja zlatne medalje.

Lucy je 2016. još jednom dospjela na naslovnice kada je, na Paraolimpijskim igrama u Riju 2016. postavila tri svjetska rekorda i odnijela doma svoju treću paraolimpijsku zlatnu medalju.

/

Moj savjet [mladim djevojkama koje se žele baviti dizanjem utega] je da se ne trebaju bojati. One to mogu. Neka nam se pridruže. Uz odlučnost mogu stići do svog odredišta.

Luik Triplets - Maratonsko trčanje

 Liina, Lily i Lela stoje u trkaćim odijelima i drže estonsku zastavu iza sebe.
ROĐENE

14. listopada 1985.

RODNI GRAD

Tartu, Estonija

SPORT

Atletika

OLIMPIJSKE IGRE

2016

POSTIĆI NEMOGUĆE

Trčanje je dobilo svoju ulogu u životima sestara Luik tek kada su imale 24 godine; Liina se prva odlučila baviti ovim sportom, a onda ohrabrila svoje sestre da joj se pridruže. Posrijedi je prirodna sklonost triju sestara jer, kako kaže Liina “Kretanje za nas znači slobodu.” Zdrav natjecateljski nagon među sestrama postavio je njihov zajednički nemogući cilj, trčati jedna protiv druge i jedna uz drugu na Olimpijskim igrama.

“Čak i ako niste tako mladi, i vi možete otići na Olimpijske igre, kao što smo mi,” kaže Liina Luik.

Nakon mjeseci bespoštednog treninga, sestre Luik su se kvalificirale za Olimpijske igre u Riju 2016. i postale prve i jedine trojke sudionice Olimpijskih igara. Nakon utrke - iscrpljene, ali ozarene od uzbuđenja - Lily, Liina i Leila, drže se za ruke, ponosne što su skupa ostvarile zajednički cilj i trčale kao olimpijke

Mislile smo da je to nemoguće jer smo počele tako kasno - imale smo 24 godine - ali nije važno koliko ste stari. Čak i ako više niste tako mladi, i vi možete otići na Olimpijske igre, kao što smo mi." – Liina Luik

Shane Gould - Plivačica

Shane Gould, još uvijek se natječući na najvišoj razini, smiješi se nakon izlaska iz vode.
ROĐENA

23. studenog 1956.

RODNI GRAD

Bicheno, Tasmanija, Australija

SPORT

Plivanje

OLIMPIJSKE IGRE

1972

POSTIĆI NEMOGUĆE

Nakon što se njena obitelj vratila u rodnu Australiju s Fidžija kako bi Shane mogla krenuti u osnovnu školu, Shane se počela natjecati u plivanju. Superzvijezda u nastajanju, mlada Shane je brzo napredovala da bi, s 15 godina, stigla na olimpijsku pozornicu.

Shane je dominirala u prugama na Olimpijskim igrama i Münchenu 1972., osvojivši pet medalja - tri zlatne te po jednu srebrnu i brončanu. Istovremeno je držala svjetske rekorde na 100, 200, 400, 800 i 1.500 metara slobodnim stilom, kao i na 200 metara mješovito.

Moja najljepša uspomena s Olimpijskih igara je okupljanje ljudi iz cijelog svijeta radi sudjelovanja na Igrama u miru.

Nakon dominacije na Igrama 1972., svjetla reflektora su bila usmjerena prema Shane. Mlada sportska zvijezda se povukla od tereta slave i okrenula se drugim izazovima, daleko od natjecateljskog plivanja, vrativši se istraživanju divljine oceana svog djetinjstva. Tek nakon dva desetljeća Shane se vratila natjecateljskom plivanju na najvišoj razini i nastavila obarati svjetske rekorde.

Danas se ova uspješna plivačica posvetila Shane Gould Swimming Projectu - neprofitnoj organizaciji koja djeluje na Fidžiju, u Švedskoj te u urođeničkim zajednicama u Australiji, podučavajući talentirane plivače vještinama potrebnima za njihovu sigurnost.

Zola Budd - Trkačica krosa

ROĐENA

26. svibnja 1966.

RODNI GRAD/PREBIVALIŠTE

Bloemfontein, Južna Afrika i Myrtle Beach, South Carolina, SAD

SPORT

Trčanje na srednje i duge pruge

OLIMPIJSKE IGRE

1984, 1992

POSTIĆI NEMOGUĆE

Zola nikada nije vjerovala da će postati velika trkačica. Bilo je to jednostavno nešto što je voljela raditi, nešto što joj je davalo osjećaj slobode. Ali, 1984. Zola je doživjela iznenadnu slavu kada je oborila ženski svjetski rekord na 5.000 metara. Doživjela je i neželjenu slavu zbog jedinstvenog načina trčanja bosih nogu i kontroverzi koje su obilježile njenu pobjedu.

Za mene, mobilnost znači slobodu. Ne samo fizičku slobodu, nego i emotivnu i duhovnu slobodu.

Umjesto uživanja u pobjedi nakon prolaska ciljnom crtom, Zola je dobila grube podsjetnike na burnu političku atmosferu u njenoj zemlji. Južna Afrika je 1984. isključena iz međunarodnih atletskih natjecanja zbog politike aparthejda, a Zolino vrijeme nije službeno priznato kao svjetski rekord.

Odlučna da se natječe na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. Zola je zatražila britansko državljanstvo na temelju činjenice da joj je djed bio Britanac. Sljedeće godine je trčala za Veliku Britaniju i ostvarila još bolje vrijeme nego prethodne godine. Ovaj put, Zolin novi svjetski rekord je bio službeno priznat.

Zola je možda uspjela zaobići sportski bojkot kojem su bili izloženi Južnoafrikanci, ali nije mogla izbjeći prevladavajuću klimu ljutnje prema politici svoje zemlje kada je stigla u Los Angeles na Olimpijske igre. Unatoč tome, Zola je nastavila dalje hrabro i 1985. i 1986. je vladala kao svjetski prvak u kros trčanju. Zola se još jednom vratila na olimpijsku stazu 1992., ponosno ovaj put predstavljajući svoju domovinu - Južnu Afriku.

Naša politika E-privatnosti

Kolačiče na našoj stranici koristimo kako bi vam osigurali bolju uslugu. Ako ste s time zadovoljni nastavite normalno koristiti ovu stranicu, ili saznajte kako upravljati kolačićima.